Osnovne vrste čokolade

U 16.st. Europa je okusila čokoladu, točnije, pio se čokoladni liker. Konzumacija čokolade na način kojim mi to danas radimo, počela je sredinom 19. stoljeća, kada su europski slastičari dodali šećer i dodatni kakao maslac čokoladnom likeru, stvarajući ono što je danas poznato kao tamna čokolada.

1870-ih švicarski čokolatijer dodaje mlijeko u prahu, pa dobijamo mliječnu čokoladu.

Čokolada je jedan od najbogatijih prirodnih izvora magnezija, minerala neophodnog za zdravlje mozga, a sadrži i kofein (oko 43 mg na 100 g tamne čokolade). Konzumacija samo male količine – jedna ili dvije kockice dnevno – može vam pomoći povećati koncentraciju i budnost.

E sad, mi ju zovemo bijela čokolada, ali zapravo to nije čokolada. Zašto? Ne sadrži krutine kakaa, a izrađena je od mješavine šećera, kakao maslaca, mliječnih proizvoda, vanilije i masne tvari zvane lecitin.  Izumila ju je tvrtka Nestlé u Švicarskoj. Prva pločica s bijelom čokoladom debitirala je 1930. godine. Budući nema u svom sastavu kakao, ova vrsta „čokolade“ nema kofeina.

Najmlađa u porodici čokolada, je rubin čokolada, koja ne može proći nezapaženo, upravo radi svoje ružičaste boje, po kojoj je i dobila ime. Rubin čokoladu stvorio je belgijski proizvođač čokolade Barry Callebaut Group, a predstavljen je krajem 2017. Callebaut za izradu rubinske čokolade koristi “zrno rubinastog kakaa”, koje se uzgaja u Ekvadoru, Brazilu i Obali Bjelokosti.

Sada kad smo vas kratko upoznali sa osnovnim vrstama čokolada i pokazali

što se čokoladom zove, a čokolada nije,

možemo vam i reći da sve ove (ne)vrste čokolade možete pronaći  u čokolateriji Hedona!

Skip to content